PROVODIM DANE...KAO PTICA U LETU...

*Hey! Evo mene nakon nekog vremena.
Toliko toga se dogodilo u mom životu ovih dana....
Provodim dane kao ptica u letu...

*Dogodilo mi se nešto iznenađujuće,što nikada nebi očekivala od te osobe.
Već neko duže vrijeme mi smo bile posvađane i to je bilo tako glupo,mislim zbog glupog razloga...a možete mislit i zbog čega se mi cure svađamo...hehe...
Ali uglavnom sada smo riješile neke stvari i to mi je jako drago i sada zapravo vidim da ta cura uopće nije loša kako su je meni prikazali...

*Ovo ljeto sam upoznala dosta novih prijatelja koji su mi jako dragi...
Uglavnom baš se ludo provodim jer još za koji tjedan evo škole...
Sve ono ružno sam ostavila iza sebe i tako se osjećam dobro ,kao da sam skinila neki teret sa sebe...puno osoba mi je dalo podrušku u najtežim trenucima ...i hvala im=)

*Joj što se dogodilo ove subote vani....oko 10do ponoći mi smo krenile doma jer nas je moja mama čekala tamo kod nekog mostića,ugl. Da zaobiđem to...
Mojoj tako „spretnoj“ sestrićni Tini ispadne mobitel iz ruke i ode ispod kao neke tribine gdje stoje stolice...i ona što će, lijepo u suknjici legla nasred prolaza i traži mobitel,a ljudi umiru od smjeha...mislim zemljo otvori se...hehe...

Evo to je sada to...jer mi se neda više pisati...dođem ja opet..
Pusa svima!

...čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni...i još čudnije kako nam baš to malo uvijek nedostaje...

-Ejjj ljudi!
Nisam dugo ništa pisala jer nisam imala inspiracije...a ni sada baš nemam...

-Ovaj vikend mi je bio baš dobar...bila na rođendanu,kod bake na kirvaju i tak...sve ok!
Ali uvijek nešto nedostaje....ja sam bolje...ali opet razmišljam o nekim stvarima koje me užasno bole i koje su me povrijedile...
Ne mogu si pomoći...ma ništa strašno...sve ću ja to zaboraviti,ma već i jesam..hehe...nadam se...

-Sigurno i vi ponekada maštate o nečemu lijepome,o nečemu kako bi nešto promjenili ili nešto slično...ja da,ja bi voljela vratiti vrijeme i popraviti greške u svome životu...ima nešto što bi ja jako htjela ispraviti,ali ponekada je kasno za to...vrijeme liječi sve rane...
Ma puno toga bi ja voljela promjeniti,ali se ne može uvijek sve promjeniti...svijet bi bio presavršen kad bi sve bilo sjajno i bajno,postalo bi dosadno i bilo bi možda još i gore...ali svijedno bi ja voljela da je sve savršeno,ali ne može biti...ma dobro je samo da ne bude još i gore jer kako vrijeme dolazi nije ni čudo što na svijetu ima toliko bolesti,gladnih ljudi,ratova i da ne nabrajam dalje...



-I tak ne znam više što da napišem kada mi dođe neka inspiracija ja ću nešto napisati...sada nemam volje ni za što...pusa*

Sve jednom u životu dođe na svoje, ali nekada bude kasno za to...

Gledam kroz prozor,a misli lete na sve strane...
Razmišljam o stvarima koje me užasno bole i s kojima se nikako ne mogu pomiriti.
Ali vidim da više nema smisla jer sam već umorna od svega takva osoba nije zaslužila da o njoj razmišljam jer me je jako povrijedila i cijelo se vrijeme vraća u moj život,a ja uvijek sve oprostim i krenem dalje ali ovaj put ne mogu jednostavno ne mogu preći preko nekih stvari jer su me jako povrijedile.
Pitam se zašto? Ali odgovor ne mogu pronaći sve me muči sve ružne misli lete mi kroz glavu.Imam osječaj da je to samo neka ružna igra u kojoj sam skroz na istomu nivou.Ja tu ne mogu ništa...ali znam da će ti jednom biti žao ,ali tada će biti kasno za sve....



OPČA OPASNOST
„Jednom kada noć“

-Jednom kad noc ukrade nebu
sve sto si voljela na njemu..
bit ce ti zao..bit ce ti zao,
sto nisam tu...
ruke pamte samo ljubav najbolju......
-Jednom kad usne ne budu htjele
u strancu utjehu traziti..
suze ce srcu sapnuti da je pogrijesilo..
jer nije ostalo tamo gdje je jedino voljelo...
Kad tuga jednom na vrata dodje,
a samoca zaboli,....
hoces li moci ime moje
sa usana svojih skloniti?
......Bili smo jednom najbolji,..
o nama su price pricali..
i sad kad se sjetis,
htjela bi vrijeme vratiti..
poslje mene su ti ladje slomile
bure i vjetrovi..
-ednom kad noc ukrade nebu,
sve sto si voljela na njemu..
bit ce ti zao,
bit ce ti zao sto nisam tu...
ruke pamte samo ljubav najbolju...
Kad tuga jednom na vrata dodje,
a samoca zaboli...
hoces li moci ime moje sa usana sbojih skloniti?
.....Bili smo jednom najbolji,
o nama su pricali...
i sad kad se sjetis,
htjela bi vrijeme vratiti.....
poslje mene su ti ladje slomile bure i vjetrovi....

Ovu pjesmu baš volim...
Nekako prirasla mi je srcu...
Šaljem vam svima puse

...napokon se ja vrtaila...=)

Alo ljudi ja napokon ću napisati novi post...
Meni internet nije valjao,a i bila sam u bolnici pa nisam mogla prije napisati novi post...i tak...

Joj jedva čekam da škola završi i onda počinje prava zabava...hehe...
Ja tako volim ljeto,bazen....jedva čekam...

U zadnje vrijeme i nisam baš nešto najbolje sve mi ide naopako...
Tako se osječam umorno...sve mi je bezveze...joj ta moja ruka grozna je i u zadnje vrijeme me boli...ali ne želim biti u bedu zbog toga jer ima puno ljudi koji su u goroj situaciji nego ja.Zato glavu gore..treba uživati u životu koliko god možemo makar nije uvijek onako kako mi želimo,ali mi tu ne možemo ništa.

Ja sad moram ići, ali dođem ja vama opet i to sada češće...hehe...pusa svima

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.